Parodontologija je grana dentalne medicine koja se bavi zdravljem potpornih struktura zuba (parodonta). Parodont se sastoji od zubnog mesa (gingive), kosti i vlakana koji vežu sam zub za kost (parodontni pričvrstak). Gingivitis je upalna promjena zubnog mesa (gingive) a ako upala zahvati dublje strukture govorimo o parodontitisu. Statistika pokazuje da 30% do 40% ljudi boluje od ove bolesti što je ujedno i jedan od najčešćih razloga gubitka zubi kod odraslih osoba.

Simptomi parodontitisa:

- krvarenje zubnog mesa
- otok zubnog mesa, crvenilo i bol
- povlačenje zubnog mesa
- sekret i gnoj iz džepova
- promjena položaja zubi, povećani međuzubni prostori
- pomičnost zubi
- gubitak zubi

Prvi znak parodontne bolesti je gingivitis, poznatiji kao upala zubnog mesa a manifestira se krvarenjem prilikom diranja i četkanja zubnog mesa. Uzrokuju ga naslage plaka oko zuba. U ovom stadiju gingivitis se još uvijek može spriječiti poboljšanjem oralne higijene – promjenom tehnike četkanja i korištenjem konca te interdentalnih četkica.

Neliječeni gingivitis može prijeći u parodontitis. Uznemirujuće je da većina pacijenata primijeti krvarenje zubnog mesa ali ga ne percipira kao problem zbog kojega bi trebali potražiti savjet stručnjaka! Upravo zbog toga parodontitis često bude prepoznat tek u uznapredovaloj fazi kada je jedan dio zuba već izgubljen. Bakterije u plaku koji oblaže zube (pogotovo postranične plohe zuba koje uglavnom ostaju neočišćene) ispuštaju toksine koji uzrokuju odvajanje zubnog mesa od zuba te dolazi do formiranja džepova, tj. prostora između zuba i zubnog mesa.

Kako parodontitis napreduje, dolazi do produbljivanja džepova te gubitka sve veće površine zubnog mesa i kosti. Najčešće u toj fazi parodontitis ima vrlo blage simptome. Posljedično, gubitkom velike površine kosti, zub gubi uporište te postaje pomičan i u određenom broju slučajeva mora biti izvađen.

Parodontne bolesti ne utječu samo na zdravlje zuba. Toksini iz plaka također mogu negativno utjecati na srce, povezuju se s napredovanjem Alzheimerove bolesti, bolestima pluća, reumatoidnim artritisom, kardiovaskularnim bolestima...

Važno je naglasiti kako je ovu bolest moguće PREVENIRATI i LIJEČITI ali je važno javiti se stomatologu na prve njezine znakove.

Nakon pregleda i analize stanja uz pomoć rendgenske snimke, sondiranja i mjerenja dubine dzepova, kontrole plaka i krvarenja, izrađuje se plan terapije. Terapija pojedine parodontne bolesti ovisi o njenom obliku i stupnju razvoja a najčešće možemo razlikovati terapiju gingivitisa od terapije parodontitisa. Cilj svake terapije parodontnih bolesti je uklanjanje bakterija kao glavnih uzročnika upale.

Gingivitis
U postupku liječenje gingivitisa uklanja se zubni plak i kamenac iznad razine gingive. Terapija je kombinacija oralne higijene koju provodi osoba samostalno primjenom pravilnog četkanja, antiseptičkih tekućina, zubnog konca i interdentalnih četkica pri čemu uklanja meki dio zubnih naslaga – plak. Potom se provodi profesionalno čišćenje kako bi se odstranile tvrde naslage (kamenac) koje nije moguće ukloniti četkanjem. Za profesionalno čišćenje koriste se različiti ručni i strojni instrumenti kojima se razbija tvrda struktura zubnog kamenca i omogućava njegovo temeljito uklanjanje.

Parodontitis
Kod liječenja parodontitisa potrebno je odstraniti meke i tvrde naslage smještene u dubini parodontnog džepa, zbog čega je ono zahtjevnije i dugotrajnije od liječenja gingivitisa. Za razliku od gigivitisa, u liječenju parodontitisa potrebno je prodrijeti ispod razine gingive, sve do dna džepova.

Gingivitis je sastavni dio parodontitisa pa je prije čišćenja samih džepova potrebno smiriti upalu gingive. Kad se gingivitis smiri, pristupa se čišćenju plaka i kamenca koji se nalazi na površini zubnog korijena ispod razine gingive. Taj zahvat se naziva „struganje i poliranje“ korijena.
U nekirurškoj terapiji parodontitisa koristimo i laser kojim inaktiviramo ("ubijamo") sve preostale bakterije u džepu zaostake nakon kiretaže. Terapija laserom potpuno je bezbolna a sastoji se od aplikacije agensa u džepove ( gel plave boje koji oboji staničnu stijenku bakterija kako bim ih laser mogao "prepoznati") te nakon toga sama obrada džepova laserom. Također je u određenim slučajevima, uz sve ovo, indicirano davanje antibiotske terapije.

Kirurške metode liječenja parodontitisa primjenjuju se kada je bolest dosta uznapredovala i potrebna je redukcija parodontnih džepova, obnavljanje, odnosno regeneracija tkiva i kosti upotrebom biološki aktivnih preparata ili koštanih nadomjesnih materijala, preoblikovanje zubnog mesa (gingive) kako bi se zaustavilo njezino povlačenje. Pod kirurške metode također spadaju postupci koji uključuju primjenu umjetne kosti i tvari koje pospješuju regeneraciju kosti i vezivnog tkiva.