Ortodoncija je grana stomatologije koja se bavi ispravljanjem nepravilnog položaja zubi i čeljusti. Zubi koji su "iskrivljeni" ili nisu na pravom mjestu narušavaju i estetiku i utječu na zdravlje usne šupljine. Osim estetike, cilj ortodoncije je rješavanje bolnih stanja i poremećaja žvačnog sustava.
Nicanjem prvih trajnih zubi, između šeste i sedme godine života, savjetuje se i prvi odlazak ortodontu. Na prvom pregledu ortodont će porazgovarati o glavnom problemu zbog kojega se pacijent javlja u ortodontsku ordinaciju, a zatim napraviti klinički pregled. Na temelju kliničkog pregleda pacijent će dobiti informacije o prirodi anomalije, mogućnosti liječenja i dobi u kojoj se terapija provodi. Kod nekih pacijenata potrebna je rana, tzv. interceptivna terapija, dok se ostalim pacijentima savjetuju periodični posjeti ortodontu kojima je cilj praćenje rasta i razvoja do trenutka kada treba početi s terapijom. Isto tako, ako je potrebno, preporučit će se kada napraviti rendgensku sliku svih zubi – ortopantomogram (ortopan).
Većinu je anomalija najbolje tretirati u dobi između osme i četrnaeste godine. Kad se donese odluka o početku ortodontske terapije, provodi se potpuna dijagnostika.
Dijagnostički postupci uključuju intraoralna i ekstraoralna fotografiranja, uzimanje otisaka za studijske modele te rendgenske snimke: ortopantomogram i laterolateralni kraniogram. Nakon temeljite analize donosi se konačna odluka o terapiji.
OSNOVNE VRSTE ORTODONTSKIH APARATIĆA
Mobilni zubni aparatići su ortodontska sredstva koje pacijent može sam staviti i skinuti i obično predstavljaju prvu fazu ortodontske terapije kod djece, kod koje se koriste kako bi ispravila “loše navike”, proširila nepce ili navodila pokret žvakanja u ispravan položaj.
Fiksni zubni aparatići se sastoje od prstenova ili tubica koje se postavljaju na prve trajne kutnjake, bravica koje se posebnim ljepilom lijepe na svaki pojedini zub i žičanih lukova koji prolaze kroz središnji utor na bravici. Žičane lukove u utoru bravica mogu držati žičane ili gumene ligature i tada govorimo o konvencionalnim ili “klasičnim” bravicama. Osim klasičnih bravica, postoje i sustavi bravica bez ligatura, bravice sa vratašcima gdje je žica slobodnija pa je pomak zuba brži i trajanje terapije puno kraće (npr. Damon sustav bravica).
Sve ortodontske bravice mogu biti metalne ili estetske - keramičke ili staklene. Metalni aparati koji su nekada bili izrazito vidljivi danas se sastoje od sitnih bravica koje nisu upadljive u svakodnevnog govoru. Estetski aparatići za zube gotovo da nisu vidljivi jer su u boji zuba ili su potpuno prozirni. Osim na vanjske strane zuba bravice se mogu postaviti i na nevidljivu unutarnju stranu zuba, tj. riječ je o lingvalnim aparatićima. Fiksne aparatiće (“bravice”) na zube postavljaju isključivo specijalisti ortodonti i pacijenti ih ne mogu sami uklanjati. Terapija traje ovisno o vrsti i stupju anomalije te o vrte upotrebljene naprave ili sustava bravica.
U posljednje vrijeme sve se više koriste mobilni prozirni zubni aparatići- udlage, predviđeni pretežito za odrasle pacijente koji žele poboljšati svoj izgled bez korištenja tradicionalnih aparatića.
Po završetku svakog ortodontskog tretmana, često je neophodno koristiti dodatni aparatić kako bi se očuvali postignuti rezultati. U tom slučaju govorimo o fazi “održavanja”, čije trajanje ovisi o pacijentovoj starosti i vrsti nepravilnosti koja je dijagnosticirana. Održavanje je važno jer sprječava “recidiv”, odnosno nepoželjno pomicanje zuba, koje bi poništilo pozitivne efekte ortodontske terapije.
